"Ja sam došao da [ovce] imaju život, da ga imaju u izobilju..." (Ivan 10:10)

 

 

"Malo stado" i "druge ovce"

 

Religija Jehovinih svjedoka je svojevrsni dvoklasni sustav. Te dvije klase nazivaju se «malo stado» i «veliko mnoštvo drugih ovaca».

Prema tumačenju Stražarske kule:

 

 

 

Dijelovi Pisma na kojima organizacija temelji ovu podjelu vjernika na dvije klase su:

 

Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo. (Luka 12:32)

Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom. (Ivan 10:16)

Gornje dvije grupe (ako jesu grupe) onda se dovode u vezu s recima iz 7. poglavlja knjige Ivanovog Otkrivenja:

I čuo sam broj pečatom obilježenih — sto četrdeset i četiri tisuće pečatom obilježenih iz svakoga plemena sinova Izraelovih. (Otkrivenje 7:4)

Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. (Otkrivenje 7:9)

 

Prođimo kroz ove stihove u njihovom kontekstu i kontekstu cijele Biblije:

 

 

Malo stado

 

Tko je malo stado o kojem govori Isus u Luki 12?

Pa, pogledajmo kontekst:

 

1 U međuvremenu skupilo se toliko mnogo naroda, na tisuće ljudi, da su gazili jedni druge. Isus se najprije obratio svojim učenicima ... 22Tada je rekao učenicima svojim: “Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život svoj, što ćete jesti, ili za tijelo svoje, što ćete obući. 23 Jer život je vredniji od hrane i tijelo od odjeće. 24 Promotrite kako gavrani ne siju niti žanju, nemaju spremišta niti žitnica, a ipak ih Bog hrani. A koliko ste vi vredniji od ptica! 25 Tko od vas može zabrinutošću svojom imalo produžiti životni vijek svoj? 26 Dakle, ako ne možete ni to najmanje, zašto ste onda zabrinuti za ostalo? 27 Promotrite ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu, ali kažem vam, ni Salamun u svoj slavi svojoj nije bio odjeven kao jedan od njih. 28 A ako Bog tako oblači bilje poljsko, koje danas jest, a sutra se u peć baca, koliko li će prije vas, malovjerni! 29 Zato ne tražite što ćete jesti i što ćete piti i ne budite zabrinuti! 30 Jer svim tim zaokupljeni su neznabošci ovoga svijeta, ali Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 31 Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a ovo će vam se dodati! 32 Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.

 

Malo stado i druge ovce?

Na početku ovog poglavlja skupilo se veliko mnoštvo naroda, no Isus se okreće od naroda i obraća se svojim učenicima, kako u 1. stihu tako i u 22. stihu. To obraćanje svojim učenicima koji su bili u velikoj manjini u odnosu na ono veliko mnoštvo naroda Isus završava time da ih naziva malim stadom, ali ih unatoč njihovom malom broju ohrabruje jer im je Otac odlučio dati kraljevstvi ali i brigu za njihove svakodnevne potrebe.

 

Što se tiče šireg biblijskog konteksta u kojem je Isus izrekao ove riječi, treba reći da se Isus za svoga zemaljskog života ograničio na službu primarno Židovima, te su i Židovi tada bili njegovi učenici. Iako ga je pratilo veliko mnoštvo koje je bilo zadivljeno njegovim govorima, ozdravljenjima i čudesima, ipak je bio mali broj onih koji su ga zaista slijedili. Vrijeme kad je rekao ove riječi svojim učenicima bilo je nedugo nakon što je čudesno nahranio pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribice što je opisano u Luki 9:12-17. U 6. poglavlju Ivanovog evanđelja taj je čudesni događaj i što ga je slijedilo opisan u više detalja. U Ivanu 6 doznajemo da je mnoštvo naroda bilo fascinirano Isusovom sposobnošću da riješi socijalne probleme onog društva te su ga htjeli zakraljiti. Isusu se ta ideja nije svidjela te je ostavio narod, no oni su ga sutradan pronašli. Isus ih tada kori da ga traže samo jer imaju materijalne koristi od njega: kruha da nisu gladni i potiče ih da traže pravu duhovnu a ne (samo) materijalnu hranu. Tada govori kontroverzne riječi da je on «Kruh koji je sišao s neba» i da je Njegovo tijelo prava hrana, a Njegova krv pravo piće i da tko god jede njegovo tijelo neće ogladnijeti i onaj tko pije njegovu krv neće ožednjeti. Narod a i mnogi njegovi učenici sablaznili su se na te riječi i kako stoji u Ivanu 6:66 «Zbog toga su se mnogi od učenika njegovih vratili onome što su ostavili i više nisu išli s njim.»

Od silnog mnoštva koje ga je pratilo Isus je u tom trenutku ostao praktički na 12-orici apostola. I nedugo nakon toga Isus se u Luki 12 obraća svojim učenicima (onima što su ostali s njim) i kaže im: Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo. (Luka 12:32)

 

Iz cijelog ovog konteksta vidi se da se ovo malo stado ovdje odnosi doslovno na mali broj učenika koji su ostali uz Isusa u to doba.

Gigantski skok koji radi Stražarska kula da to malo stado povezuje s 144.000 iz Otkrivenja 7 ne nalazi nikakva uporišta u samom tekstu Lukinog evanđelja.

 

 

Druge ovce

 

Izraz «druge ovce» spominje se samo jednom u cijeloj Bibliji a kompozitni naziv «veliko mnoštvo drugih ovaca» niti jednom, no to ne smeta Stražarskoj kuli da od toga napravi jednu od svojih osnovnih doktrina.

Ovaj izraz pojavljuje se u poznatoj Isusovoj priči o Dobrom pastiru koji polaže svoj život za svoje ovce.

 

Ovčinjak

1 “Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se penje negdje drugdje, taj je lopov i pljačkaš. 2 A onaj koji na vrata ulazi pastir je ovaca. 3 Njemu vratar otvara i ovce slušaju glas njegov. On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih. 4 A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.  ... Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju. 11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce. 12 Najamnik, koji nije pastir i nije vlasnik ovaca, vidi vuka kako dolazi, pa ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i rastjeruje. 13 On bježi jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca. 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene, 15 kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I svoj život polažem za ovce. 16 Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom. (Ivan 10:1-16)

 

Sugerira li nam kontekst u kojem Isus govori o drugim ovcama da on svojim Židovskim slušateljima u 1. stoljeću želi reći da će pošto se napuni broj od 144.000 izabranih iz prvog ovčinjaka, on nakon 19 stoljeća početi skupljati i druge ovce?

I u ovom slučaju Stražarska kula radi gigantski skok van konteksta i tekstu pristupa s unaprijed zamišljenom doktrinom koju pokušava staviti Isusu u usta.

 

Da bi mogli identificirati «druge ovce» najprije je potrebno identificirati «prve» ovce.

U ovoj usporedbi Isus sebe opisuje kao onoga koji dolazi na vrata ovčinjaka, a ne kao lopov koji preskače zid. No, tko su te ovce, što su ta vrata i tko je taj vratar koji mu je otvorio vrata?

 

U Starom zavjetu Bog se često obraća Izraelu kao svojim ovcama – njegovu stadu. O tome govori cijelo 34. poglavlje knjige proroka Ezekijela. U njemu Bog Izraela naziva svojim ovcama, svojim stadom koje je povjerio izraelskim pastirima. No, oni se nisu brinuli za Božje stado već za svoju korist i u tu svrhu iskorištavali su povjereno im stado. Zato ih Bog kori i opominje, ali i obećava da će se on sam pobrinuti za svoje ovce tako što će im podignuti pravedna pastira – Davida. Isus, sin Davidov, dolazi kao ispunjenje ovog Božjeg obećanja Izraelu i govori da je on taj dobri Pastir koji će se pobrinuti za Božje stado – koje su onda sačinjavali Židovi. (usp. Ps 100:3, Jer 23:1).

 

Isus je najprije bio poslan «izgubljenim ovcama doma Izraelova» (Mt 15:24). No, on nije došao iz 'vedra neba' i sam sebe prozvao Božjim Spasiteljem i Pastirom, kako su nastupali druge lažne mesije i «preskakale zidove ovčinjaka». Isus je kao Mesija bio najavljen u mnogim starozavjetnim proročanstvima (uz ono Ezekielovo o pastiru, i da će biti od Davidova roda, da će se roditi u Betlehemu od djevice...). A kao zadnji starozavjetni prorok Ivan Krstitelj je imao zadaću da pripravi narod na Mesiju koji će doći (Lk 7:27) i kao vratar otvorio je vrata Izraela Isusu kao Mesiji (Ivan 1:30-34; 3:28-30).

U ovom kontekstu ovaca doma Izraelova, Isus govori da on ima i druge ovce iz drugog ovčinjaka – onoga koji nije od Izraela. Isus je Židovima htio reći da će njegov poziv biti upućen ne samo ovcama doma Izraelova već i ostalim nežidovskim narodima – poganima. Isus govori da te dvije grupe ovaca dolaze iz različitih ovčinjaka, ali da će biti jedno stado. Dok je upravo Stražarska kula ta koja niječe da će te skupine biti jedno – razdvaja ih u dva stada. No, Isusova je namjera upravo suprotna – da budu jedno stado: «pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.».

 

Postoji li zapisano doslovno ispunjenje ovog Isusovog obećanja da će ljudi iz dva različita stada – židovskog i poganskog, postati jedno stado po Isusu?

O tome upravo piše apostol Pavao u svojoj poslanici Efežanima, gdje kršćanima iz poganskog porijekla piše ove riječi:

11 Stoga imajte na umu da ste po tijelu prije bili neznabošci [pogani] — “neobrezanima” su vas nazivali oni koji se nazivaju “obrezanima” [Židovi], koji su obrezani rukom na tijelu — 12 da ste u to vrijeme bili bez Krista, otuđeni od izraelske zajednice i tuđinci za koje nisu vrijedili savezi obećanja, bili ste bez nade i bez Boga u svijetu. 13 Ali vi [pogani] koji ste nekada bili daleko od Boga sada ste u zajedništvu s Kristom Isusom došli blizu Boga po Kristovoj krvi. 14 Jer on je mir naš, on koji je od dvije skupine načinio jednu i srušio pregradni zid koji ih je razdvajao. 15 Svojim tijelom ukinuo je neprijateljstvo, Zakon koji se sastoji od zapovijedi i odredbi, da bi u zajedništvu sa sobom od dvije skupine stvorio jednog novog čovjeka i uspostavio mir 16 i da bi obje skupine u jednome tijelu pomirio s Bogom po mučeničkom stupu [križu], jer je samim sobom ubio neprijateljstvo. 17 I došao je te objavio dobru vijest mira vama [poganima] koji ste bili daleko od Boga i onima [Židovima] koji su bili blizu Boga, 18 jer po Kristu i jedni i drugi imamo pristup Ocu jednim duhom. (Efežanima 2:11-18)

 

Pavao govori o dvije skupine ljudi, različita podrijetla, ali koji u Isusu postaju jedno – upravo ono što je i Isus govorio o ovcama doma Izraelova i drugim ovcama.

 

Što se tiče šireg biblijskog konteksta, razlog zašto je Isus tada još govorio u usporedbi o ovoj istini vjerojatno se može naći u tome što je Židovima onog doba bilo teško povjerovati da i pogani mogu postati dio Božjeg naroda. U Djelima apostolskim imamo izvještaj gdje je Bog morao u viziji tri puta progovoriti Petru da su i pogani pozvani u Božje kraljevstvo te mu zapovijeda da uđe u kuću rimskog stotnika Kornelija i navijesti mu Radosnu vijest Isusa Krista. Pošto je Petar poslušao, imao je problema sa židovskim kršćanima u Jeruzalemu kojima je to još bilo neshvatljivo. No, kada im je Petar objasnio Gospodinovu viziju i događaje kod Kornelija «umirili su se i počeli slaviti Boga, govoreći: “Dakle, Bog je i neznabošcima udijelio pokajanje koje vodi u život.”» (Djela 11:18)

Isus je, još dok je bio na zemlji među učenicima, rekao da im "još ima mnogo toga za reći" ali da to još nisu sposobni nositi, no kada dođe Duh Sveti da će ih uvesti u svu istinu (Ivan 16:12-13). Dio je te cjelovite istine i otkrivenje tajne da će i pogani biti dionici Kraljvstva Božjeg: «U prijašnjim naraštajima ta tajna nije bila obznanjena sinovima ljudskim kao što je sada duhom otkrivena njegovim svetim apostolima i prorocima, naime da ljudi iz drugih naroda trebaju s nama biti sunasljednici i udovi istog tijela i sudionici obećanja u zajedništvu s Kristom Isusom, zahvaljujući dobroj vijesti.» (Efežanima 3:5-6)

 

 

Posljedice ove podjele

 

Podjela koja je napravljena između ove navodne dvije klase vjernika ima drastični utjecaj na duhovni život pojedinaca, poglavito onih koji se smatraju od «drugih ovaca». A takvih je većina od danas oko sedam milijuna Jehovinih svjedoka diljem svijeta. Navodno je od pomazanika iz «malog stada» danas preostalo oko 10 tisuća. Oni koji se izjašnjavaju da pripadaju tom «malom stadu» jedini su koji uzimaju od simbola kruha i vina na spomen-dan na Isusovu žrtvu. I samo iz njihova broja uzimaju se pojedinci koji mogu postati članovi «Vodećeg tijela».

S druge strane, svi ostali Jehovini svjedoci ne uzimaju od kruha i vina i time svjedoče da nisu u Novom savezu s Isusom. Sva obećanja koja idu uz Novi savez nisu primjenjiva za njih. Npr. obećanja dara pravednosti i posinjenja u Božju obitelj iz Rimljana 8 ne odnose se na njih. Isto vrijedi za obećanje nanovorođenja i primanje Duha Svetog. Dok Biblija naučava da su ljudi koji nisu u savezu s Bogom - bez odnosa s njim i bez nade - Efežanima 2:12.

 

Jehovini svjedoci od malog stada imaju nebesku nadu, a druge ovce zemaljsku nadu. No, to sve je u suprotnosti s jednostavnim biblijskim naukom da su svi vjernici jedno u Kristu i da imaju jednu nadu:

« 4 Jedno je tijelo i jedan duh — kao što je i jedna nada na koju ste pozvani5 jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, 6 jedan Bog i Otac sviju...». (Efežanima 4:4-6)

 

 

Zanimljivo je na kraju još vidjeti kako je utemeljitelj Stražarske kule, pastor Russell, imao viđenje na podjelu koju je vidio u Katoličkoj crkvi izmeđi klera i laika - koliko su ove riječi danas primjenjive na dvoklasni sustav koji promovira Stražarska kula:

«Temelj velikog otpadništva položen je u razdvajanju klase (tzv. svećenstva) od zajednice svih vjernika... to se nije desilo u jednom danu, već postupno. Oni koji su izabrani iz njihovih vlastitih redova, od strane raznih kongregacija, da služe ili ih poslužuju u duhovnima stvarima, postupno su sebe počeli promatrati kao superiornu klasu... Zatim su počeli osjećati ispod svoga dostojanstva da budu birani od strane kongregacije kojoj su trebali služiti... Njihova vijeća... napokon su došla do dekreta što treba uzeti u obzir kao pravovjerno... ovaj samouzvišeni kler, koji je sve više i više postajao uzaludan i hvalisav, na kraju je zaključio da oni sami čine Crkvu, a da laici... ne bi trebali biti svrstani među zajedničke nasljednike... obećanja nadolazeće slave i časti i povezanosti s Kristom Stražarska kula – kolovoz 1889.

 

 

 

(Početna)