Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! (Matej 11:28)

Kamo poći?

Suočeni činjenicama da organizacija Stražarske kule ne može biti ekskluzivna Božja organizacija, Jehovinim svjedocima se odmah nameće sljedeće pitanje: «Ako Stražarska kula nema istinu, što je onda istina? Ako "Vodeće tijelo" nije vjerni i razboriti rob tko je onda? Gdje ćemo drugdje naći Božju organizaciju i Istinu?»

Pitanje "Gdje drugdje mogu poći?" je svojevrsna tehnika "zaustavljanja misli". Samo pitanje može izgledati valjano ali u trenutku njegovog postavljanja ono je često mentalno skretanje od pitanja o kojima se raspravlja. Zaštita protiv preispitivanja se sastoji od izazivanja straha od onoga što će se nakon toga dogoditi. Pitanje "Gdje drugdje mogu poći?" nije od značaja sve dok se temeljito ne dođe do razumijevanja važnijeg pitanja: "Promiče li Društvo Stražarske kule istinu?". Strah ne bi trebao spriječiti iskrenu ocjenu činjenica o organizaciji. Samo kada pojedinac dođe do uvjerenja da Stražarska kula ne uči istinu, onda može valjano razmišljati i razumijeti "kamo sada".

Kamo ili kome?

Kada je Isus naučavao neke teže razumljive istine, mnoštvo naroda i mnogi od njegovih učenika su se sablaznili i više ga nisu slijedili. Isus je tada upitao dvanaestoricu učenika hoće li i oni otići. Na to mu je Petar odgovorio: «Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života.» (Ivan 6:68)

Suočeni sa nedoslijednošću, krivim prorčanstvima, promjenjenim i upitnim naukom Stražarske kule, Jehovin svjedok se postavlja u Petrove cipele (ili bolje reći, sandale) i postavlja si isto pitanje - kamo drugamo može otići? Čak i literatura Stražarske kule postavlja to isto pitanje Jehovinim svjedocima koji su manje ili više poljuljani u svojoj vjeri u organizaciju i razmišljaju o njenom napuštanju. Kao odjek na masovno napuštanje organizacije nakon neuspjelog proricanja Harmagedona za 1975. godinu (što je organizaciju još jednom potvrdilo lažnim prorokom; usp. PnZ 18:22), organizacija je pokušala smanjiti štetu i u literaturi su se počeli pojavljivati tekstovi poput ovoga:

«Da, s vremena na vrijeme Jehovini ljudi su morali revidirati očekivanja. Zbog naše čežnje, nadali smo se novom sustav stvari ranije nego je Jehova odredio. No mi iskazujemo svoju vjeru u Božju Riječ i njena sigurna obećanja proglašavajući njene poruke drugima. Osim toga, potreba da u određenoj mjeri revidiramo naše razumijevanje nas ne čini lažnim prorocima niti mijenja činjenicu da živimo u "posljednjim danima", da ćemo uskoro doživjeti "veliku nevolju" koja će utrti put za zemaljski Raj. Kako je glupo zauzeti stav da očekivanja koja trebaju određene prilagodbe trebaju dovesti u pitanje cijelo tijelo istine! Jasan je dokaz da je Jehova koristio i nastavlja koristiti svoju jedinu organizacija, na čelu s "vjernim i razboritim robom". Dakle, osjećamo se poput Petra, koji je rekao: "Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života." - Ivan 6:68.» Stražarska kula, 15. ožujka 1986 (engl) str 19.

Iako ovaj stih glasi «Kome ćemo otići?» (i ovdje je pravilno citiran) ipak Jehovin svjedok kojem kroz glavu prolaze ovakve misli, ne postavlja baš točno to pitanje «Kome otići?» već «Gdje otići?» Uzrok ovome se može naći u činjenici da Stražarska kula općenito krivo primjenjuje to pitanje dok citira Petra iz Ivana 6:68. To se može vidjeti iz prethodnog citata gdje je naglasak na tome da „jedina organizacija“, na čelu s „vjernim i razboritim robom“ ima riječi života. Ovo se još jasnije vidi iz sljedećeg primjera:

«Nadalje, pretpostavimo da se neka osoba namjerava odvojiti od Jehovinih ljudi. Gdje bi on mogao poći? Nije li suočen s istim pitanjem kojim Isus suočio svoje apostole kad ih je pitao žele li ga i oni također ostaviti? Apostol Petar s pravom je odgovorio: "Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života.". (Ivan 6:68). Nema se nigdje drugdje poći, nego u "Babilon Veliki", svjetsko carstvo krive religije, ili u šape Sotonine "političke" divlje zvijeri "(Otkrivenje 13:01;. 18:1 -5) Uglavnom, nelojalni pojedinci koji su napustili Jehovinu vidljivu organizaciju pridružili su onima u Bogu sramotnom "Babilonu Velikom".» Stražarska kula, 15. ožujka 1988 (engl) str 19.

"K meni..."

Ovi stihovi iz Ivana 6 koje Društvo Stražarske kule primjenjuje na sebe odnose se zapravo na samog Isusa Krista, Sina Božjega. Ovakva primjena ovog stiha se argumentira naukom da Bog ima jednu vidljivu organizaciju koju je postavio posrednikom između sebe, Isusa i između ljudi. Ovo je u jasnoj suprotnosti s biblijskim naukom (što je detaljnije obrađeno u članku «Božja organizacija») da je Isus jedini posrednik između Boga i svakog čovjeka: Jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Krist Isus. (1. Timoteju 2:5)

Isus je taj kome je Petar rekao da On ima riječi vječnoga života i da nema kome drugome otići već ostati uz njega – Isusa. U tom razgovoru s učenicima Isus nije govorio ni o kakvoj organizaciji. Naprotiv, kontekst kraja 5. poglavlja i cijelog 6. poglavlja Ivanovog evanđelja upućuje na samog Isusa. Evo samo nekih stihova iz kojih se to jasno vidi :

"Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život, a upravo ona svjedoče o meni. Ali vi ne želite doći k meni da biste imali život." (Ivan 5:39-40)

te dalje u 6. poglavlju nakon što Isus čudesno nahrani pet tisuća ljudi oni ga zauzvrat žele «institucionizirati» u kralja, na što on ne pristaje i odlazi od njih. A nakon toga im govori koji je smisao bio prijašnjeg umnažanja kruha – da dođu k njemu:

³⁵ A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Onaj tko dolazi k meni neće ogladnjeti i onaj tko vjeruje u mene neće nikad ožednjeti. ³⁶ Ali rekao sam vam: vidjeli ste me, a ipak ne vjerujete. ³⁷ Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću otjerati, ... ⁴⁴ Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me poslao. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. ⁴⁵ U Prorocima je napisano: ‘Svi će biti poučeni od Jehove.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. ... ⁵⁷ Kao što je mene poslao živi Otac te ja živim po Ocu, tako će i onaj tko se hrani mnome živjeti po meni. ... ⁶⁵ I rekao je: “Zato sam vam kazao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.’ ⁶⁶ Zbog toga su se mnogi od učenika njegovih vratili onome što su ostavili i više nisu išli s njim.”

U kontekstu ovoga svega dolazi spomenuto Isusovo pitanje dvanaestorici:

⁶⁷ Stoga je Isus upitao dvanaestoricu: “Hoćete li i vi otići?” ⁶⁸ A Šimun Petar mu je odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života. ⁶⁹ Mi smo povjerovali i spoznali da si ti Svetac Božji.”

Ovo je bit kršćanstva. Ne radi se o organizaciji, već o tome da dolazimo k Isusu i da smo njegovi sljedbenici.

Nažalost, svjedoci su poučeni da ljudi moraju "doći u Jehovinu organizaciju za spasenje" (Stražarska kula 15. studeni 1981 (engl), str 21), ali Isus je zapravo rekao: "Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene." (Ivan 14:6) Društvo uči da je "ispravno znanje" i poznavanje Pisma ključ, ali Isus je rekao farizejima: "Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život, a upravo ona svjedoče o meni. Ali vi ne želite doći k meni da biste imali život." (Ivan 5:39-40)

Put spasenja, koji je Isus proglasio nije bio kroz članstvo u organizaciji ili točno poznavanje Svetog pisma - iako jedno ne isključuje drugo. Da bi se dobio život, ljudi su morali doći k Isusu osobno. Pod Novim savezom nema drugog načina za doći k Ocu, osim po Isusu.

Novi savez

Stražarska kula se radikalno povodi starozavjetnim sustavom stvari. Židovi su bili u posebnom odnosu s Bogom, samim tim što su bili pripadnici izraelskog naroda. Slično tome, Jehovini svjedoci su poučeni da oni imaju poseban odnos s Bogom na temelju povezanosti s Društvom Stražarske kule. Društvo, iz svojih razloga, ignorira novi način pristupa Bogu po Isusu Kristu. Bog je poslao svoga Sina na zemlju da ispuni Jeremijino proročanstvo o "novom savezu". «'Evo, dolaze dani', kaže Jehova, 'kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez.'» (Jer 31:31) Pod ovim novi savezom «'...će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega', kaže Jehova. 'I oprostit ću im prijestup njihov i grijeha se njihova više neću sjećati.'» (Jer 31:34)

Grešnici svake sorte - čak i prostitutke i korumpirani poreznici – dolazili su k Isusu i dobili oproštenje svojih grijeha. To oproštenje je bilo besplatan dar, i nije se zaradilo dobrim djelima. To je ljutilo židovske vjerske vođe koji su željeli da ljudi traže pravednost izvršavanjem djela i propisa koji su im oni odredili. No, oni koji su prihvatili Isusa kao svog Spasitelja radovali su se i bili su presretni kad su osjetili kako je teret grijeha dignut s njihovih ramena.

Osim obećanja oproštenja grijeha, proročanstvo iz Jeremije 31:34 kaže da «'...će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega', kaže Jehova.» Ovo poznavanje Boga nije značilo samo poznavanje dodatnih detalja ili informacija o Bogu, već zapravo osobno poznavanje Boga. Ulazak u ovaj novi savez Isus izjednačava zadobivanjem vječnog života kad u Ivan 17:3 kaže: «A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.» (prijevod Duda-Fućak)

U ovom stihu odzvanja Jeremijino proročanstvo novog saveza koji vodi u vječni život koji se sastoji od poznavanja Boga. Nažalost prijevod Novi svijet ove Isusove jednostavne riječi bez ikakvog stručnog znanja zakomplicirava prevodeći ih sa: «A da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.»

Podcrtane riječi se jednostavno ne nalaze u grčkom izvorniku, što navodi na pitanje zašto je Društvo u ovaj stih ubacilo svoje tumačenje a nije ga prevelo doslovnim kakvim je u izvorniku. Ovakvim prijevodom čitatelja se navodi da su trudi zadobiti vječni život time što će nastojati dobro upoznati Boga. A kao sredstvo dobrog upoznavanja Boga se pruža redovito proučavanje publikacija Stražarske kule i usporedno s njom Biblije; sudjelovanje u službi propovjedanja te redovno pohađanje sastanaka u Dvoranama kako bi primili duhovnu hranu koju servira «vjerni i razboriti rob».

Grčka riječ γινώσκω (ginōskō) koja se ovdje prevodi kao upoznati u sebi implicira intimno poznavanje. To se jasno vidi u prvoj upotrebi ove riječi u Novom zavjetu gdje stoji da Josip «ne upozna je (Mariju) dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.» U ovom stihu poznavanje označava intimni odnos muškarca i žene. Druga pojava te riječi u Novom zavjetu je u Matej 7:23, gdje Isus kaže da će mu na Dan suda mnogi doći i reći "Gospodine, Gospodine..." i time ispovjedati da su kršćani, no on će im reći: «Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!» U ovom kontestu se opet vidi da se poznavanje ne odnosi na znanje činjenica o nekoj osobi (jer Isus na taj način zna svaku osobu - usp. Ivan 2:24-25) već se odnosi na osobni intimni odnos između dvije osobe. A takav intimni odnos s Isusom očito neće imati ovi nominalni kršćani koji će u mu onaj dan pristupiti.

Bog je po Jeremiji prorokovao da će ga u Novom savezu ljudi intimno poznavati po Isusu Kristu. Za takav novi odnos potrebna je radikalna promjena u nutrini čovjeka. O tome također govori Jeremija kad govori o Novom savezu Boga s ljudima: «'Jer ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana', kaže Jehova. 'Stavit ću zakon svoj u njih i upisat ću ga u srca njihova. I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.'» (Jer 31:33) Promjenu koju Bog čini u nutrini čovjeka opisuje i jedan drugi starozavjetni prorok – Ezekiel, koji daje proročanstvo o Božjoj intervenciji na ljudskim srcem: «Dat ću vam novo srce i novi ću duh staviti u vas. Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce meko. Stavit ću u vas duh svoj, pa ćete živjeti po uredbama mojim i držat ćete se zakona mojih i izvršavat ćete ih.» (Ezekiel 36:26-27)

Ovu radikalnu transformaciju naravi čovjeka grešnika koji je zbog svoga grijeha mrtav pred Bogom Isus u Novom zavjetu naziva nanovorođenjem odozgor, od Duha, od Boga: «A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer su vjerovali u njegovo ime. Oni nisu rođeni od krvi ni od volje tjelesne ni od volje čovječje, nego od Boga.» (Ivan 1:12-13) i «Isus je odgovorio: “Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od duha, duh je. Nemoj se čuditi što sam ti rekao: ‘Morate se ponovno roditi.’ Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Takav je svatko tko je rođen od duha.” (Ivan 3:5-8)

Duhovno rođenje se zbiva kada grešnik s srcem od kamena (Ezk 36:26) dođe k Isusu, kada se pokaje za svoje grijehe i svu svoju vjeru stavi u Isusa i u njegovo dovršeno djelo na križu, čime je dostatno platio za svaki grijeh te osobe. U tom trenutku (po Božjoj volji i suverenosti) ta osoba se čisti od svojih grijeha, nanovorađa se od Duha i postaje dijete Božje (Ivan 1:12). Ta osoba je sada posvojena u Božju obitelj, Bog joj po Isus Kristu postaje Otac (a ne više Sudac) i Bog joj daje meko srce od mesa (Ezk 36:26) u koje sam Bog upisuje svoje zakone. Božji zakon više nije izvanjski napisan na kamene ploče (tj. kao Mojsijev zakon) kojem se čovjek svojom snagom trebao prilagoditi i vršiti ga (iako ga je kameno srce vuklo da ne drži Božji zakon), već je sada Božji zakon napisan u srce nanovorođene osobe koja se sada u svojoj novoj naravi slaže sa zadovoljstvom s Božjim zakonom (usp. Rim 7:22) i želi živjeti svetim životom ne da bi zaradila spasenje i Božju naklonost već jer joj je to u novoj naravi i jer već ima spasenje i Božju naklonost. (Naravno, još ima staro tijelo koje nadvaladava snagom novog života kojeg je primila od Boga).

Nažalost, Jehovini svjedoci su počavani da je nanovorođenje rezervirano samo za "malo stado" tj. elitu od 144.000 pomazanih (i to nakon smrti) i time su lišeni novog života kojeg već sada mogu imati u Kristu kao nova stvoranja u Njemu (2.Kor 5:17). Da je nanovorođenje za svakog vjernika (tj. da uključuje i "druge ovce" kako ih Stražarska kula naziva) vidi se iz spomenutih Isusovih riječi u Ivan 3 gdje je rekao da osoba mora biti nanovorođena da bi vidjela kraljevstvo Božje. Dio tog kraljevstva Božjeg je i tkz. budući "Zemaljski raj" kojeg će, kako naučava Stražarska kula, u baštinu dobiti "druge ovce". No, Isus kaže da i te tkz. "druge ovce" moraju biti nanovorođene jer i one same naslijeđuju kraljevstvo kako piše u Mateju 25: «Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima koji mu budu zdesna: ‘Dođite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta!» (Matej 25:33-34).

Nanovorođenje čini čovjeka živim Bogu u Kristu. I po tom novom (vječnom) životu (Ivan 17:3), čovjek sada može osobno intimno poznavati Gospodina i On njih. Dinamiku tog novog odnosa, Isus opisuje u svojoj poznatoj prispodobi o dobrom pastiru: «Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene... Moje ovce slušaju glas moj, ja ih poznajem i one idu za mnom.» (Ivan 10:14&27) Iz tog osobnog initimnog poznavanja i odnosa s Gospodinom Isusom, njegove ovce slušaju njegov glas i idu za njim. Nema posredinka između Isusa i čovjeka. Naprotiv, Isus jasno govori u Ivanu 14:23: «Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, i doći ćemo k njemu i prebivati s njim.» Bog se spušta i prebiva u čovjeku po Duhu Svetom za kojega dva retka kasnije Isus kaže: «A pomoćnik, sveti duh, kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas poučiti svemu.»

Nažalost, nasuprot ovome svemu, Jehovini svjedoci su poučeni da vječni život ne mogu naći van organizacije, da ne mogu "dobro upoznati" Boga bez tumačenja Stražarske kule, te da ne mogu čuti Božji glas i naći Božje vodstvo van smjernica koje daje "Vodeće tijelo" tiskajući ih u časopisima Stražarske kule.

Uz ovo odvraćanje od prisnog i dostatnog odnosa s Isusom, svjedoci su još poučavani da moraju svojim djelima navještanja, proučavanja časopisa i Biblije, pohađanjem sastanaka, distanciranjem od društva i ostajanjem povezanim s organizacijom Stražarske kule održati ili čak pridobiti Božju naklonost. Ovi religiozni zahtjevi koji su još i formalizirani u podnošenju mjesečnog izvještaja o provedenim satima u navještanju predstavljaju teret koji Isus nije namjenio svojim učenicima. Takve religiozne terete su u Isusovo vrijeme nametali farizeji. Nasuprot toga, Isus onima koji su potlačeni i pritješnjeni religioznim teretima i zahtjevima poručuje:

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak. (Matej 11:28-30)

Isus je taj koji se brine sam za svoje ovce. Onoga koji mu izravno dođe sigurno neće prezreti i odbiti i obećava da će se pobrinuti za svaku njegovu potrebu. A naročito za duhovnu hranu:

A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Onaj tko dolazi k meni neće ogladnjeti i onaj tko vjeruje u mene neće nikad ožednjeti. (Ivan 6:35)

Teška odluka

Svjedoci koji su ovoga svjesni imaju i dalje nekoliko velikih poteškoća. Jedna od njih je da općenito moraju nadvladati strah od napuštanja organizacije za koju im je bilo rečeno da je jedina organizacija na koju Bog gleda milostivo i čiji članovi imaju jedinu pravu nadu da prežive strašan sud na dan Harmagedona koji bi se mogao uskoro desiti. Dugogodišnje poticanje straha od napuštanja Božje organizacije kojem su članovi često izloženi unatoč činjenicama može i dalje stvarati jaku psihičku barijeru pri donošenju konačne odluke da se osoba udalji od same organizacije jer joj je cijelo vrijeme dok je bila u njoj bilo govoreno da je to jednako okretanju leđa samom Bogu i pristajanje uz Njemu neprijateljski Babilon.

Druga i vjerojatno teža poteškoća u napuštanju organizacije je ta da će sada bivši svjedok biti službeno pred skupštinom isključen i etiketiran kao otpadnik. To za sobom nosi posljedicu da će mu svi dugogodišnji prijatelji koje je stekao okrenuti leđa i neće ga smjeti niti pozdraviti na ulici u strahu da i sami ne budu isključeni. Najveća šteta može nastati u obiteljima koje onda postaju razdvojene; i roditelji odbacuju djecu koja se odluče istupiti ili obrnuto. To je nažalost, velika cijena koju iskreni svjedoci moraju platiti ako se odluče ravnati po savjesti. Pred sličnim (ali ne toliko intezivnim) izazovom sam i osobno stajao kada me je Isus pozivao da ga slijedim a moji su roditelji bili samo tradicionalno religiozni. Sjećam se jednog jutra da sam razmišljao što bi mi oni rekli za takvu odluku. I baš to jutro s tim mislima u glavi pročitao sam Isusove riječi:

Ako tko dođe k meni, a više ljubi svojega oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik. (Luka 14:26)

Tada sam znao da mi Isus govori i uvidio sam da je vrijedan moga povjerenja. Ako je On sam dao svoj život za mene, mogu li ja cijeniti nešto više od Njega sama?

Doći k Isusu se ne sastoji od pristupanja nekoj organizaciji. Kristu se dolazi osobno. Za to nije potreban nikakav posrednik: niti organizacija niti svećenik niti pastor. Osoba koja je došla k Isusu, i za svoju vječnu sudbinu polaže svu vjeru i nadu samo u Isusovu osobu i njegovo djelo, dio je Božje zajednice koja se sastoji od miliona vjernika diljem svijeta u raznim lokalnim crkvama i denominacijama. Potražite zajedništvo s takvim kršćanima koji imaju osoban odnos s Isusom i s Ocem po Isusu i koji žele slaviti Boga iznad svega.

ps: za one koji znaju engleski preporučam ovaj video.

(Početna)